Bez
sumlje najviše uzbudenja, astronomima je priredio Io. Galilejev
satelit koji je najbliži Jupiteru. Očekivalo se da će njegova površina
biti izbrazdana kraterima poput površine našeg Meseca ali su dobijeni
snimci prevazišli i najsmelije pretpostavke. Još pre prolaska letelica
u blizini Ioa, bilo je poznato da on ostavlja prsten čestica po
svojoj putanji oko Jupitera, kao i da mu je površina crvenkasta.
Ovo crvenilo nije bilo u potpunosti objašnjeno, ali je tim stručnjaka
pretpostavio da moćna Jupiterova gravitacija "drobi" Iovo
jezgro, te da možda na površini postoji manja vulkanska aktivnost.
Ta pretpostavka nije uzimana za ozbiljno jer se pre letova ka Jupiteru
mislilo da mala tela poput Ija ne mogu imati takvu aktivnost, osim
u najranijim stadijumima svoga formiranja.
Proučavajuci jedan od snimaka Ija, koje su poslali kosmicki brodovi
"Pionir" 10 i 11, zaključeno je da je to ogroman oblak
koji se diže 270 km iznad površine satelita. Bio je to prvi aktivan,
tj. živi vulkan otkriven van Zemlje. Ovo otkrice je dokazalo da
Zemlja nije jedino telo sa aktivnim, tj. tečnim jezgrom. Posle prolaska
oba "Vojadžera", nabrojano je ukupno osam aktivnih vulkana
čije su erupcije išle od 70 do 300 km. U većini slučajeva, izbačeni
materijal se dizao do visine od 100 km i stvarao oblak oblika kišobrana
koji se širio i padao nazad na površinu. Danas se zna da mnjih aktivnih
vulkana ima nekoliko stotina. Io je svet stalno aktivnih vulkana
koji u neprekidnim mlazevima izbacuju hiljade tona sumpora i sumpornih
jedinjenja. Erupcije mogu neprekidno trajati nedeljama, pa i mesecima.
Izbačeni materijal se delimično vraca natrag na površinu meseca,
neprekidno menjajuci njegov izgled. Procenjuje se da godišnje površinu
Ija pokrije sloj debljine oko 1 cm. Manji deo, koji nadvladava Iovu
gravitaciju, ulazi u putanju oko Jupitera. Od osam aktivnih vulkana
koje je snimio "Vojadžer 1" šest je bilo još uvek aktivno
kada je došao "Vojadžer 2", jedna erupcija je prestala,
a jedan od vulkana se nalazio u oblasti koja je bila nedostupna
kamerama "Vojadžera 2".
Druga interesantna pojava na Io-u je prisustvo belih ili plavičasto
belih svetlih mrlja koje su posmatrane na više mesta. Ovi oblici
su difuzni i ponekad promenljivi pa je pretpostavljeno da su to
možda oblaci koje stvara gas što izlazi iz unutrašnjosti satelita
i kondezuje se u neku vrstu snega. Ustanovljeno je da Io poseduje
veoma retku atmosferu (pritisak na površini je 0,1 milibar) čiji
je osnovni sastojak sumpor dioksid. Sumpor dioksid na Iou ima niz
interesantnih osobina. Pre svega nove količine gasa obilato dolaze
iz vulkana. Zatim SO2 se može kondezovati na površini.
U polarnim predelima, za vreme noći, temperature su dovoljno niske
da se gotovo sav SO2 zaledi. Osim toga, na temperaturama
koje vladaju u umerenim dubinama, moguce je topljenje sumpora tako
da ispod sloja čvrstog sumpora izlaze i na površinu i vide se u
obliku ogromnih ravnica sa slabo izraženim reljefom.
Jupiter na Io deluje veoma jakim plimskim silama koje usled trenja
stvaraju toplotu u njegovoj unutrašnjosti i izazivaju vulkansku
aktivnost. Drugi potencijalni izvor energije je jedinstveni
položaj Ioa u Jupiterovoj magnetosferi. Io se obrne oko njega za
1,77 dana. Io prolazi kroz linije sila Jupiterovog magnetnog polja
brzinom od 57 km/s. Izmedu Jupitera i Ija postoji i strujna cev
koja je nastala interakcijom jonosfere ovog meseca sa magnetnim
poljem planete. Za ovu struju se procenjuje da ima jačinu od 5 000
000 A, a napon od 600 000 V. Ulogu provodnika izmedu dva nebeska
tela igra Jupiterova magnetosfera. Smatra se da Jupiter svojom magnetosferom
"grabi" oko jednu tonu čestica iz Io-ve atmosfere svake
sekunde. Jedan deo ovih jona, uglavnom sumpora, kiseonika, natrijuma
i kalijuma, koji dospeva magnetnim poljem do samog Jupitera, izaziva
na njegovim polovima polarnu svetlost (auroru). Osnovni razlog vulkanske
aktivnosti na Iju je dejstvo Jupiterove gravitacije kao i njegovih
obližnjih pratilaca Evrope i Ganimeda. Oni stvaraju plimske sile
iste onakve kakve stvara i Mesec na Zemlji, samo neuporedivo jače
i sa daleko razornijim posledicama po Io.
Io
se stalno skuplja i širi za nekih 100 m. Jezgro mu je potpuno tečno
i najverovatnije se sastoji od gvožda i nikla. Omotač jezgra je
od istopljenih stena. Ispod same površine se nalaze ogromna jezera
sumpora. Zato je površina Ija najmlađa u celom Suncevom sistemu
i sigurno nije starija od milion godina. Zahvaljujući neprekidnoj
aktivnosti, svi današnji udarni krateri, koji su uobičajni za većinu
tela u Sunčevom sistemu, na Iju su odavno zatrpani slojevima sumpora,
tako da se ni na snimcima najveće razvojne moći ne mogu razaznati
(u stvari, do sada je otkriven samo jedan udarni krater i to na
jednom planinskom uzvišenju). Tri najveća vulkana su Pele, Prometej
i Loki Patera. Oni izbacuju lavu i do 400 km u visinu brzinom od
9 km/s, tako da ne samo što stvaraju nove nanose na površinu već
neprekidno obnavljaju tanak atmosferski omotač od sumpordioksida,
čineći da Io bude jedan od retkih meseca u Sunčevom sistemu sa atmosferom.
Oko Pelea (koji je dobio naziv po božanstvu ognja u polinežanskoj
mitologiji) postoji čak i kružni svetlocrveni nanos vulkanskog materijala
prečnika 1200 km. U samim jezgrima vulkana temperatura se penje
i do 1.500 stepeni. Mnoge od vulkanskih kaldera (grotla) su udubljene
i do 2 km (kod Loki Patere čak i do 2,6 km).
Pored vulkanskih kratera, veliku pažnju su privukle i planine na
Iju. Najviši vrhovi dostižu 16 km visine (Bosuale Mons), što je
daleko više nego planine na Zemlji, i nadmašuje ih samo ugašeni
vulkan Olimpus Mons na Marsu. Sve te planine izgledaju na prvi pogled
kao divovski nanosi sumpora. Neki manji od njih to sigurno i jesu.
Za one veće planine mala je verovatnoća da im je sumpor glavni sastojak.
Posle najnovijih posmatranja sa "Galilea" shvaćeno je
da se najvrelija lava uglavnom sastoji od silikatnih stena bogatih
magnezijumom. Ona je toplija i gušca u odnosu na uobičajne bazaltne
stene na Zemlji. S obzirom na to da je Ijova kora bogata silikatima,
to može biti i razlog postojanja visokih planinskih vrhova, mada
sam proces stvaranja planina još nije sa sigurnošcu utvrden.
Za razliku od ostala tri Galilejeva pratioca, Io ima veoma malu
količinu vode. Veći deo je ispario usled paklenih uslova na mesecu.
Ali ipak i on ima svoj ledeni pokrivač koji se sastoji ne od vodenog
leda već od smrznutog sumpor-dioksida koji je vulkanskog porekla.
Io, kao i naš Mesec, uvek je okrenut istom stranom ka matičnoj planeti,
oko koje se okrene tačno dva puta u odnosu na Evropin obilazak,
pa se za njega kaže da se nalazi u rezonantnoj orbiti. Ovakva orbita
pojačava efekat plimskog gravitacionog dejstva.
Io ima visok postotak odbijanja svetlosti (albedo), koji iznosi
oko 60%, ali se i pored svoje prividne veličine ne može videti golim
okom zbog blizine i sjaja Jupitera.
|
Fizički parametri |
Vrednosti |
| Masa (g) |
8,94 x 1025
|
| Prečnik |
3.630
km
|
| Srednja udaljenost od Jupitera |
421.600
km
|
| Siderička revolucija |
1d
18h 28m
|
| Srednja gustina |
3,57
g/cm3
|
| Ekscentričnost orbite |
0,0041
|
| Nagib orbite |
0,04
stepeni
|








