SADRŽAJ

 

UVOD

PRIPREMA

BRUŠENJE

POLIRANJE

KONTROLE

ALUMINIZACIJA

MONTAŽA

ATM (amaterska teleskopska montaža

POLIRANJE I FIGURISANJE

Da je posao izrade ogledala završen je prva misao koja se amateru nametne po završetku brušenja najfinijom frakcijom. Medjutim tek je pola posla obavljeno, jer sledi faza poliranja. Preduslov za početak poliranja je da ogledalo ima sferni presek. To se utvrdjuje tako što se ogledalo postavi na matricu i menja mu se položaj, pa ako u svakom položaju idealno naleže na matricu to je znak da ogledalo ima željeni profil. Ovo je vrlo gruba procena ali ako ste se držali dosadašnjih uputstava malo je verovatno da će biti problema, tako da možemo nastaviti sa daljim radom - poliranjem.

Postupak poliranja ima zadatak da površini ogledala podari konačan (željeni) oblik i da istovremeno eliminiše mikroskopski sitne neravnine nastale brušenjem u toj meri da ogledalo idealno (koliko je to moguće) reflektuje svetlost. Poliranje ogledala se vrši prahom za poliranje (cerijum oksid) koji se kod nas teško nabavlja na malu količinu. Kao što smo rekli za poliranje jednog ogledala iz našeg primera, potrebna mera je jedna supena kašika ovog praha. Moja preporuka je da se za navedenu količinu polirnog praha, amater obrati nekoj ozbiljnijoj staklarskoj radnji, čiji će vlasnik ovu, za potrebe radnje beznačajnu količinu, najverovatnije i pokloniti ili ustupiti po razumnoj ceni. Objasnite mu u koju svrhu je cerujum oksid potreban (posebno ako od istog, amater naruči i staklene diskove) i ne bi trebalo da imate probleme. U krajnjem slučaju možete kontaktirati ostale amatere koji bruse ogledala kod kojih se vrlo često nađe "viška" cerijuma i verovatno će vam tu malu količinu ustupiti. Time se rešava najneizvesnija faza projekta "ogledalo za teleskop sopstvenim rukama". Uz polirni prah, potrebna je izvesna količina smole - katrana koji se upotrebljava prilikom postavljanja parketa (mora biti čist bez nekih opiljaka koji bi mogli prouzrokovati ogrebotine na ogledalu). Radi sigurnosti, smola se prilikom topljenja procedi kroz metalno sito, po mogućnosti što sitnijih rupica. Za nevolju, u nedostatku boljeg alata za ovu svrhu može poslužiti cediljka za čaj (koja će volšebno nestati iz kuhinjskog escajga, i koja je nakon "tretmana" smolom nepovratno izgubljena za osnovnu svrhu -:) ) ili metalna mreža za komarce (plastična je beskorisna jer će se istopiti).
PAŽNJA:
Topljenje smole je vrlo "prljav" i opasan posao i vodite računa gde i kako je topite (radite to isključivo van kuće ili stana). Ukoliko se vrela smola prospe po prostoriji tj nameštaju vrlo teško se može očistiti (probati pomoći nafte tj dizel D-2). Pri radu sa vrelom smolom potrebno je imati zaštitenu opremu (rukavice, odelo, naočari i dr.)
BUDITE OPREZNI, AKO SE PROSPE PO KOŽI VRELA SMOLA MOŽE IZAZVATI VRLO TEŠKE OPEKOTINE!

IZRADA MATRICE ZA POLIRANJE
Ova faza postupka je veoma delikatna, iz razloga što bez dobro izradjene matrice, nema dobrog ogledala, te je neophodno "naoružati se" strpljenjem i smirenošću. Autor koristi sledeći metod izrade matrice. Matrica koja je služila kao alat u postupku brušenja, i samo (buduće) ogledalo se dobro operu u mlakoj vodi, uz korišćenje sapuna, kako bi se i najsitnije čestice brusnog praha odstranile sa staklenih diskova, a zatim se dobro isperu od sapunice tekućom vodom i osuše fenom (da podsetimo: gornji stakleni blok (udubljeni) je ogledalo a donji (ispupčeni) matrica). Potrebno je zatim iseći trake od kartona od kojih treba napraviti kružni prsten koji se stavlja oko matrice duž celog njenog obima, i to tako da "prsten" prelazi rub matrice za 5 - 10 mm. Kartonski prsten se pre njegovog postavljanja oko matrice, namaže kremom za ruke (Glicerinska krema ili slična) kako bi se kasnije mogao odvojiti od smole. Ovaj kartonski prsten ima funkciju da spreči da se smola koja se sipa na površinu matrice, ne slije sa nje tj služi kao igrada.
Radi boljeg prijanjanja smole na matricu, poželjno je osušenu matricu zagrejati u rerni na oko 50 stepeni Celzijusa jer će smola bolje prijanjati na toplo staklo. U isto vreme, dok se stakleni disk - matrica u rerni greje, smola za matricu se u adekvatnoj posudi (najbolja je veća limenka, npr za povrće) lagano zagreva do temperature od 150 stepeni Celzijusa). Nije dobro da se smola zagreje naglo ili da smola "kipi" jer se pojavljuju mehurići vazduha koji u kasnijoj fazi umanjuju kvalitet matrice.

Kada se smola zagreje u tolikoj meri za postane tečna, posuda sa njom skida se sa vatre (grejnog tela) i nakon 2 - 5 minuta hladjenja, sipa na matricu vodeći računa o tome da se što ravnomernije rasporedi po površini matrice u približno jednakom sloju. Ovo je kritičan momenat izrade matrice, jer je potrebno s jedne strane, da smola prekrije celu matricu a sa druge strane da kartonska "ograda" zadrži smolu od izlivanja. Matrica se zatim ostavi sa strane da se polako hladi. Kad se smola malo ohladi, u toj meri da smola više ne teče, ali da je još uvek meka, skine se kartonski prsten, tako da na matrici, nakon ovog postupka, ostane sloj smole debljine 5-10 mm. Istovremeno, izdubljena strana ogledala se premaže glicerinskom kremom, da se ne zalepi za smolu (ili se sa istom namerom na ogledalo direktno nanese ovla`en polirni prah - cerijum oksid ) i dok je smola na matrici još uvek topla, ogledalo se izdubljenom (i namazanom) stranom prisloni uz smolu i jako pritisne, kako bi matrica dobila oblik koji odgovara preseku izdubljenog ogledala. Ogledalo se zatim pažljivo skine sa matrice, na taj način da se gura da klizi sa matrice, kako se dobijena zakrivljenost matrice, nastala pritiskom ogledala ne bi narušila. Korisno je da se na matricu vrši konstantan pritisak kako bi ista dobila potreban oblik, a to se postiže na taj način što se na ogledalo (podsetimo: prethodno namazano kremom, da se ne zalepi) stavi na matricu, a zatim optereti teretom od 3-4 kg (autor stavlja šerpu od 5 l napunjenu vodom) i ostavi preko noći pod konstantnim opterećenjem. Potrebno je celu “presu” osigurati sa strane da ne sklizne, kako ceo trud ne bi bio uzaludan i kako ne bi nastala, ponekad i nepopravljiva šteta u vidu razbijenog ogledala. Matrica se nakon opisanog tretmana tokom noći, prekrije tankim najlonom, da prašina na nju ne pada kad nije u upotrebi.
Kada se matrica dovoljno ohladi, odnosno kad se završi "noćni tretman presovanja" , pristupa se urezivanju "kanala" u smoli, što autor teksta vrši skalpelom. Kanali se formiraju kosim zasecanjem kanala i to tako da kanal u smoli, dobijen nakon usecanja i vadjenja isečene trake smole, ima "V" profil.
Jedan savet: prilikom usecanja kanala bolje rezultate ćete ostvariti ako je matrica vrlo hladna. Stavite je petnaestak minuta u frižider (naravno zamotanu u neku celofansku kesu ako je u blizini neke hrane) pa ćete kanale mnogo lakše useći nego kada je matrica na sobnoj temperaturi. Kockice treba po mogućnosti da budu što manje. Kada urežete kanale onako smrznutu stavite je pod tekuću vodu i vrhovima prstiju smolu polako operite čime će višak smole vrlo lako otpasti a sama matrica će biti glatka. Ukoliko imate problema sa pravljenjem matrice javite se i mi ćemo vam savetom pomoći.

Iako u literaturi ima nekoliko načina formiranja matrice i usecanja kanala, autor koristi opisani metod koji se pokazao racionalnim i efikasnim . Pri isecanju kanala treba obratiti pažnju da centar matrice ne bude u sredini isečene središnje kockice, dakle da kanali, odnosno kockice smole ne budu simetrično rasporedjene po matrici, (u odnosu na “simetralu” matrice) jer bi takav, simetričan raspored, mogao izazvati zonalne defekte ogladala, u kasnijoj fazi. Pažljivom čitaocu je jasno da i ovde važi "zakon velikih brojeva" te da je ekscentricitet potreban, kako bi svaki potez u daljem postupku poliranja, kao i kod bruđenja, predstavljao sitnu grešku koja se eliminiše drugom, sličnom greškom.
Funkcija kanala je dvostruka: da se u njima taloži mikroskopski sitan "otpad" nastao poliranjem ogledala a koji se sastoji od sitnih čestica stakla i polirnog praha. Da nema kanala "otpad" bi ostajao na matrici, deformisao je, i izazivao ogrebotine na ogledalu. Drugi razlog je da se smanji površina naleganja matrice na ogledalo čime se sprečava lepljenje matrice. Ovde postoji pravilo da je poliranje bolje ukoliko su kockice sitnije tj površina dodirivanja matrice na ogledalu manja.

Ukoliko se desi da matrica "iz prve" ne odgovara u potpunosti profilu ogledala, a što je gotovo redovna pojava, naknadnim zagrevanjem matrice (sa urezanim kanalima) i ponovnim presovanjem matrice putem ogledala, na napred opisan način, višak smole na pojedinim sektorima matrice se širi u kanale i tako daje mogućnost da se smola na matrici ravnomernije rasporedi na matrici, tako da ista, makar i iz nekoliko ponovljenih pokušaja, savršeno (koliko je to moguće) odgovara profilu izdubljenog dela ogledala. Time je ova faza postupka završena.

POLIRANJE
Nakon što je sve prethodno navedeno uradjeno na opisan način, poliranje može da počne. U suštini poliranje ogledala je veoma slično brušenju jer se koristi ista vrsta poteza, s tim da se koristi isključivo potez “1/3” osim što se umesto brusnog, koristi polirni prah, koji se na ogledalo nanosi četkicom. Dakle sve što je rečeno za fazu brušenja (vrsta pokreta, česta promena položaja matrice i ogledala, kvašenje i slično), važi i za postupak poliranja. Neki amateri ne upotrebljavaju četkicu, već polirni prah pomešaju sa vodom i ubace u bocu sa raspršivačem, i raspršivanjem rastvora po matrici ili ogledalu nanose polirni prah.
Već nakon par minuta poliranja, nestrpljivom amateru počinje da se ukazuje nagrada za sav dotadašnji trud, na taj način što ogledalo počinje da
reflektuje svetlost, najpre stidljivo a zatim sve više i više, što deluje vrlo stimulativno za dalji rad. Fascinantan je podatak da svaki potez poliranja skida sloj stakla debljine oko 3 milionita dela inča (odnosno oko 7 stohiljaditih delova mm!!!).
Medjutim i u ovoj fazi treba sačuvati smirenost i ne dozvoliti da vas zahvati euforija. Naime, bitno je da se središnji deo bolje polira nego rubni, dakle da središnji deo bolje reflektuje svetlost. Ukoliko nije tako, to je znak da matrica nije dobro uradjena, odnosno da njen profil ne odgovara profilu udubljenog dela ogledala, te bi dalje poliranje na takvoj matrici imalo za posledicu neželjeni profil ogledala. U tom slučaju potrebno je odmah stati sa poliranjem, zagrejati matricu i izvršiti njeno "presovanje". Ukoliko se i pored nekoliko uzastopnih ponovljenih pokušaja korigovanja matrice pri poliranju, refleksivnost ne širi od sredine ka rubovima ogledala, mogući razlog može biti da je ogledalo prilikom brušenja dobilo oblik koji odstupa od sfere. U takvom slučaju jedini lek je skinuti smolu sa matrice i vratiti se na postupak finog brušenja, kako bi se ogledalu dao sferni presek. Napominjem da je ovo vrlo moguć slučaj kod većine početnika ali to ne treba da vas obeshrabri. Sa ponovnim finim brušebnjem dobićete mnogo bolje ogledalo. U zavisnosti od finoće upotrebljenog brusnog materijala u proceduri finog brušenja, postupak poliranja ogledala može trajati od nekoliko sati do nekoliko desetina sati. Kako poliranje odmiče, tako središnji deo postaje svetliji, a krug reflektuju}e površine sve više se širi od središnjeg dela ogledala prema rubovima.

Dobro je znati da toplija matrica (ne preterano) bolje polira nego hladna koja je time i tvrdja, mada treba imati u vidu mišljenje nekih eksperata da se poliranje treba vršiti na temperaturi na kojoj će se u budućnosti teleskop i koristiti. Ovo "toplija" znači da se matrica može ostaviti na prolećnom suncu 10-15 minuta (obavezno pokrivena celofanom radi zaštite od prašine koja bi se u suprotnom mogla nahvatati na smolu i izazvati ogrebotine prilikom poliranja). Ovde treba voditi računa da matrica ne ostane previše na Suncu jer će se usled toplote deformisati). Faza poliranja je završena kada ispolirana površina ogledala reflektuje lik upaljene sijalice jednako jasan i bistar kao i kad se lik sijalice posmatra reflektovan od ravnog prozorskog stakla.

(Poučen svojim lošim iskustvom pri poliranju ogledala napominjem da usled nesručnosti ali i velike želje, amater vrlo česti greši i zaključuje da je poliranje super završeno. Možda jedan od najboljih testova je lupa za uveličavanje. Naime ivica poliranog ogledala se posmatra pod lupom kada je ogledalo dobro osvetljeno (sijalica ili sunce). Ukoliko se ne vide ili vide u malim količinama rupice u obliku pora ogledalo je zaista polirano. Međutim vrlo često ogledalo ima vrlo veliki broj rupa a "na oko" izgleda savršeno. Tada se MORA nastaviti sa daljim poliranjem. prim.ured.)

Ovo je veoma važan kriterijum, jer se neiskusnom amateru često dešava da pomisli da je poliranje završeno, iako je stvarno još daleko od dobro ispoliranog ogledala. Nedovoljno ispolirano ogledalo daje razmrljani lik sijalice, sa mnoštvom sitnih tačkica . Ukoliko bi se ovakvo, nedovoljno polirano ogledalo aluminiziralo, isto bi bilo lošeg kvaliteta, ne bi dobro reflektovalo svetlost, a kontrast slike bi bio loš, te bi takvo ogledalo u instrumentu bilo neupotrebljivo za astronomsko posmatranje. Ovaj test se vrši vizuelnom metodom, uz napomenu da se NIKAKO NE SME POSMATRATI REFLEKTOVANI LIK SUNCA, ZBOG REALNE OPASNOSTI TRAJNOG OšTEĆENJA VIDA .

Ukoliko je prihvaćena sugestija autora da se za prvo ogledalo odaberu performanse kao iz prvog dela ovog serijala, i ako je takvo ogledalo dobro ispolirano, a prema kriterijumu koji je naveden u prethodnom delu teksta, ogledalo je ZAVRŠENO !!!
Treba imati u vidu činjenicu da se poliranjem neće moći eliminisati baš svaka neravnina na površini ogledala, bitno je da ih nema puno. Jedan od
kriterijuma za koji je autor čuo u krugovima iskusnih amatera (izvor Mravik Janko) je i da na kvadratnom santimetru ogledala nema u proseku
više od 5-6 tačkica što se može smatrati zanemarljim.

FIGURISANJE OGLEDALA (ZA AMBICIOZNE)
Ukoliko je amater odlučio da izradi ogledalo kraćeg fokusa, ili drugačijih performansi, pri čemu je svetlosna moć veća od f/8, takvo ogledalo NIJE ZAVRŠENO i potrebno ga je dodatno "figurisati" (parabolisati) kako bi lik posmatranog objekta u takvom ogledalu imao potrebni kvalitet. Suština postupka figurisanja ogledala je u tome da se umesto sfernog preseka (koji se dobija na napred opisani način) mora dati parabolični presek. Ovo se postiže dodatnim poliranjem koje je neophodno, i to posebnim radnim pokretom koji se unekoliko razlikuje od redovnog radnog pokreta prilikom brušenja, odnosno poliranja.

U literaturi koja se bavi ovom problematikom spominje se nekoliko načina parabolizacije, modifikovanjem matrice, i to promenom širine kanala, ili uklanjanjem odredjenih kockica smole sa matrice. U praksi se pokazalo da je najbolji način koristi "W" radni pokret.

SVETLOSNE KONTROLE
U postupku parabolizacije neophodne su stalne svetlosne kontrole, koje se vrše uz pomoć takozvanog Fokalnog testa. Za sprovodjenje ovog testa potrebno je napraviti relativno jednostavnu aparaturu koja se sastoji iz tri dela i to svetlosnog izvora (veštačke zvezde), Fukoovog noža i držača ogledala.

Na slikama desno je prikazana moguća varijanta izgleda držača ogledala i Fukoovog noža sa veštačkom zvezdom. (Fukoov nož i veštačku zvezdu napravio je poznati amater Janko Mravik).
Nju čini svetlosni izvor na struju (najbolje su fluorescentne sijalice) koja je u potpunosti maskiran tako da svetlost ne prodire van cevi (vidi sliku) osim kroz najmanju moguću tačku (izvor svetlosti simulira sjaj zvezde tj tačkast izvor) koju amater pravi na sledeći način: Na cevi kojom se svetlosni izvor maskira, bušilicom se napravi otvor od 5-10 mm. Na taj otvor nalepi se parče aluminijumske folije, koja je prethodno stavljena na ravnu podlogu, te je na njoj, vrhom igle napravljena najmanja moguća rupica. Nakon lepljenja folije na rupu na cevi, uključi se napajanje električnom energijom i svetlost koja prolazi kroz rupicu imitira svetlost udaljenih zvezda.

Fukoov nož
Na slici desno je vrlo jednostavna izvedba koju može svako da napravi. Fukoov nož se pravi od vertikalne daščice sa postoljem, na koju je pričvršćen žilet. Postolje noža mora biti pokretno u smerovima levo-desno i napred nazad, što je vrlo bitno za postupak merenja. Uloga žileta je da preseca svetlost koja nastaje kad se svetlost sa veštačke zvezde odbija od površine ogledala koje se testira i dolazi u oko posmatrača. Držač ogledala može biti i improvizovan, s tim da je bitno da se u njemu ogledalo može postaviti vertikalno i obezbediti ga da ne padne. Poželjno je da se ogledalo oslanja u dve tačke sa strane (autor teksta koristi lepljivu traku koju lepi po rubovima ogledala i njome fiksira ogledalo za držač).

Postupak optičke kontrole.
Ogledalo se fiksira na držaču, tako da ne može pasti. Na rastojanju koje otprilike odgovara dvostrukom fokusu ogledala koje se testira, postavlja se Fukoov nož sa veštačkom zvezdom. Soba u kojoj se vrši test se zamrači i uključi se napajanje električnom energijom za veštačku zvezdu. Posmatrač staje iza fukoovog noža pokušavajući da pomeranjem fukoovog noža sa veštačkom zvezdom pronadje njihov položaj u kojem će svojim okom videti svetlost zvezde koja se odbija od površine ogledala. Važno je napomenuti da oko treba da je što bliže fukoovom nožu (pazite na obrve!) . Ovde takodje treba imati strpljenja i pronaći odgovarajući položaj noža i zvezde. Kada se lik zvezde "uhvati" u odrazu od ogledala, nož i zvezda se pomeraju napred nazad dok se ne pronadje položaj u kojem svetlost zvezde obasjava celu površinu ogledala. Zatim se nož pomera horizontalno da polako preseca svetlost koja se reflektuje sa ogledala. Svetlost sa reflektovane površine ogledala i oblik senke Fukoovog noža koji prelazi ispred ogledala kazuje sve o profilu i eventualnim deformacijama površine ogledala.
Ono što je fascinanto kod ovog, Fokalnog (ili Fukoovog) testa, je činjenica da je to najfiniji mogući test koji bilo koje od čovekovih čula može neposredno opaziti, bez upotrebe mernog instrumenta, jer je čovekovo oko u stanju da, pri prostom posmatranju reflektovane svetlosti, jasno i nedvosmisleno registruje deformacije površine ogledala koje su veličine hiljaditog dela milimetra!

UVOD | PRIPREMA | BRUŠENJE | POLIRANJE | KONTROLE | ALUMINIZACIJA | MONTAŽA

| Home | O nama | Sunce | Planete | Svemir | Foto galerija | ATM | Vesti | Kontakt |

Web izrada: Mijat Mijatović - All Rights Reserved 2004